-Priredio:
MILADIN VELjKOVIĆ
Patrijarh Branković nije zaboravio ni školu u svom rodnom mjestu, darujući joj zemlju za izdržavanje, gdje je zatim podignuto i novo školsko zdanje sa lijepom ogradom, namještajem i vrtom. Jula 1892. godine, obraćajući se predstavništvu Srpske pravoslavne crkvene opštine u Kulpinu, rekao je: „Ja sam se ovdje u Kulpinu rodio, pa želim da mjestu svoga rođenja ostavim kakav spomen. Kupio sam 30 jutara zemlje, koja u vašem ataru leži, i poklanjam ih srpskoj pravoslavnoj opštini kao fond za izdržavanje srpske vjeroispovijedne škole”.
Georgije Branković je bio dobrotvor Srpske učiteljske škole u Somboru, čiji je upravitelj bio punih jedanaest godina (1861–1872). On je, u svrhu podizanja nove školske zgrade, kupio zemljište u centru grada, finansirao izgradnju i opremio Preparandiju novim školskim namještajem. Na Malu Gospojinu 1895. godine, poslije prizivanja Sv. Duha, đaci i njihovi profesori uselili su se u novu školsku zgradu.
Kao vrhovni patron starao se patrijarh Georgije o srpskim gimnazijama u Karlovcima i u Novom Sadu. Nekoliko dana nakon što je izabran za patrijarha Branković je, maja 1890. godine, osveštao temelje nove zgrade karlovačke Gimnazije i Bogoslovije, izgrađene zahvaljujući braći Anđelićima. O Sv. Savi 1892. proslavljena je školska slava u novoj svečanoj dvorani, a proslavi je prisustvovao i patrijarh Branković. On je poslije službe, sa čitavim mjesnim sveštenstvom, iz crkve došao u novu gimnazijsku zgradu. Dočekala ga je pjesma gimnazijskog hora i mnoštvo naroda. U tako svečanoj atmosferi patrijarh je, na dan prvog srpskog prosvetitelja, kada je i najpriličnije, obavio osvećenje zgrade „prvoga i najstarijeg prosvetnog zavoda ovostranog srpskog naroda”.
Zahvaljujući patrijarhu i ostalim članovima Patronata, gimnazija je dobila moderan školski namještaj, a troškovi su podmireni iz klirikalnog fonda.
Stratimirovićevo Blagodjejanije proslavilo je 1898. godine stogodišnjicu postojanja. U vrijeme patrijarha Georgija u njemu se besplatno hranilo između 35 i 45 gimnazijalaca i oko 15 bogoslova.
Patrijarh je fondove obje gimnazije, na Sv. Savu 1894. godine, uvećao za po 2.000 kruna. Tog dana je patrijarh Georgije prisustvovao proslavi školske slave u Novom Sadu. Svečanu arhijerejsku službu u Sabornoj crkvi, uz pojanje gimnazijskog hora, patrijarh Branković je odslužio sa protosinđelom Mitrofanom Ševićem, protama Milanom Ćirićem i Pavlom Baltom, jeromonahom Sergijem Popićem, sveštenicima Božidarom Popovićem i Nikolom Teodorovićem, protođakonom Lukijanom Bogdanovićem (potonjim patrijarhom) i đakonima Georgijem Vidickim i Velimirom Mirosavljevićem.
Prilikom vodoosvećenja, u gimnazijskoj dvorani, gimnazijski upravitelj Vasa Pušibrk pozdravio je patrijarha i ostale goste lijepim govorom. Kada je profesor Andrija Matić, po dotadašnjem običaju, pročitao imena priložnika i dobrotvora Gimnazije, patrijarh Branković je izjavio da on pored svog priloga od 100 forinti (koji je priložio još kao prota somborski), prilaže fondu ove gimnazije još 2.000 kruna.
Članovi Patronata Novosadske gimnazije obratili su se za pomoć vrhovnom patronu u stvari gradnje nove gimnazijske zgrade, a iz sredstava koje je ostavio veliki srpski dobrotvor baron Miloš Bajić. Patrijarh se odmah odazvao i pokrenuo pitanje gradnje, jer stara zgrada više nije odgovarala zahtjevima. Nova gimnazijska zgrada, po projektu arhitekte Vladimira Nikolića, završena je 1900. godine. Njeno osvećenje izvršeno je novembra iste godine, uz prisustvo patrijarha Brankovića, vladike bačkog Mitrofana Ševića, visokih građanskih, vojnih i prosvjetnih vlasti.
Patrijarh Branković je sa posebnom pažnjom pratio rad Bogoslovskog učilišta u Karlovcima i radio na njegovom preuređenju, nastojeći da ga podigne na fakultetski nivo. Postavljao je rektore i profesore, potvrđivao odluke profesorskog zbora: o osnivanju bogoslovskog književnog društva „Sloge” (1891), o Statutu (1897), o Disciplinskim pravilima, Ispitnom redu i Pravilima za ocjenjivanje (1898), o štampanju godišnjeg Izvještaja ovog prosvjetnog zavoda (1891) i odlučivao o drugim tekućim pitanjima. Napori patrijarha Georgija su se i isplatili, krajem školske 1905/06. godine usvojen je novi, dopunjeni statut, po čijim odredbama je bogoslovsko učilište podignuto na rang bogoslovije.
(Nastaviće se)